Sneg je u unutrašnjosti.
Grana se naginje prema mom prozoru
i ulazi sigurno.
Dobro jutro. Dobro došla.
To popodnevno sunce,
taj fini ružičasti preliv preko
blagdanskih kolača,
preko plastične slastičarske jabuke,
tvoja je blaga sukrvica.
Začarani grad od stakla
koji ćemo samo hodajući
noćas razbiti potpeticama.
Sakupiti sve to, pa reći:"ti si, ti si"...
Preuzimajući tuđi pjesnički način,
imitirajući svoju prvu knjigu,
sve što su godine izbacile na obalu,
moji mili i daleki brodovi...
Pa, pod uticajem alkohola,
čežnje,
klasične muzike i seksualne potrebe...
Sakupiti sve to pa reći:"ti si, ti si"...
Ljubakanje sa provincijalkom
koje je zadržalo od čuvenog sadržaja
svu onu muku,
oficirske porodične enterijere,
našu djecu,
strah od umjetnika...
Tvoje izadje.
odlazak...
Zbogom...
Ja odlazim ulicom koju je snijeg doslovno ugušio...
Sakupiti sve to pa reći:"ti si, ti si srce moje malo"...
A.Dedić
Нема коментара:
Постави коментар