POEZIJA ...

Ne daj se Ines

Ne daj se Ines
Ne daj se godinama, moja Ines
drukčijim pokretima i navikama
jer jos ti je soba topla
prijatan raspored i rijetki predmeti
imala si vise ukusa od mene
tvoja soba divota
gazdarica ti je u bolnici
uvjek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama,
po poklonima
pratila me sljedećeg jutra
oko devet do stanice
i ruši se zeleni autobus
tjeran jesenjim vetrom
kao list niz jednu beogradsku padinu
u vječernjem sam odjelu
i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja,
Ne daj se Ines

Dugo je pripremano naše poznanstvo
i onda slučajno uz vruću rakiju
i sa svega nekoliko rečenica,
loše prikrivena želja
tvoj je način gospodje
i obrazi seljanke
prostakušo i plemkinjo moja
pa tvoje grudi, krevet
i moja soba obješena
u zraku kao narandza
kao narandzasta svetiljka
nad zelenom i modrom vodom Zagreba
proleterskih brigada 39 kod Prković
pokisla ulica od prozora
dalje i šum predvečernjih tramvaja
ljepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
upotreba zajedničke kupaonice
i molim vas, ako netko traži

Ne daj se Ines

Evo me ustajem
tek da okrenem ploču
da li je to nepristojno
u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
meni je ipak najdraži početak
raspolažem s još milion nježnih
i bezobraznih podataka naše mladosti
koja nas pred vlastitim očima vara,
i krade, i napušta

Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkaži večeru prevari muža
odlazeći da se počesljaš
u nekim boljem hotelu
dodirni me ispod stola koljenom
generacijo moja, ljubavnice

Znam da će još biti mladosti,
ali ne više ovakve
u prosjeku 1938
ja neću imati s kim
ostati mlad ako svi ostarite
i ta će mi mladost
teško pasti
a bit će ipak
da ste vi u pravu
jer sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno
a ponovo počinje kiša,
kao što već kiši
u listopadu na otocima
more od olova
i nebo od borova
udaljeni glasovi koji se mješaju
glas majke, prijatelja, kćeri,
ljubavnice, broda, brata
na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
i nestalo je svjetla
s tom bjelinom
još malo šetnje uz more
i gotovo

Ne daj se Ines

Rade Šebedzija