недеља, 5. децембар 2010.

SAN I JAVA


Noćas sam te sanjala,
dozvale te moje misli
setni pogled doneo mi novi dan
jer doživljaj je bio tako stvaran,
nije ličio na san.

Šta sve hrabra mladost može
shvatila sam sada tek
dok godine, otrežnjenje nose
uspomene čuva, samo jastuk mek.

Ta je ljubav
ostavila dubok trag
posle svega što je bilo,
još si mome srcu drag.

Kad poželim da pobegnem,
ja zažmurim i nestanem
u svet mašte sa snovima,
dozivam te u mislima.

Ti snovi moj su spas
pomažu mi, snagu daju,
posle gluve noći
putokaz su moj na putu,
koji moram proći.

A kad sam na javi
imam samo jednu želju
sretneš li me ikad u životu
nazovi me draga...

Нема коментара:

Постави коментар