TI

O da znaš ti što ne znaš
kako mrzim te dane što su bili
taj život koji si bez mene
potrošila i znala
da te čekam u jednoj zimi
jednoj godini i jednom svetu
kako mrzim to što je bilo
što si dala i uzimala
što si mi na srce stala
opasna ko šuma puna mraka
ko srna posrnula
a znam da si čula
kako idu vojske sa svih strana
kako se vrata otvaraju
kako se trese zemlja tamo
gde ćeš doći jedne zime
kad ćeš telom ugejati moje ime
i pasti na mene
ko pahulja snega otopljena na vatri
i brisaćeš mi uspomene
ko da nisu ništa bile
jer davno su se u meni
te tvoje oči skrile
i pratile me do našeg kreveta
izloženog suncu
a samo da znaš kako mrzim
što si bez mene rasla
što si bez mene učila
ljubila i krala
a sad budi mirna
grli me
i daj mi sve ono
što mi nisi dala...